Ogromno mesto u srcima Divljih veprova zauzima Veljko Makojević, jedan od pionira američkog fudbala u Srbiji, koji je tragično preminuo u 25. godini života, 10. avgusta 2008. godine. Podlegao je povredama dobijenim u teškoj saobraćajnoj nesreći u okolini Užica, kada se sa još trojicom saigrača vraćao sa odmora u Crnoj Gori.
Veljko je bio jedan od osnivača kluba. Kao igrač, osvojio je titulu 2004. godine i igrao je finale kupa godinu dana kasnije. Igračku karijeru završio je pred sezonu 2006, ali je ostao u klubu kao pomoćni trener. Te sezone Divlji veprovi su osvojili SELAF titulu, a Veljko naredne godine dobija poziv da kao jedan od trenera reprezentacije Srbije predstavlja svoju zemlju na Prvenstvu Evrope u Austriji.
Bio je prvi trener fleg ekipe Divljih veprova, a 2010. godine, mnogi igrači koje je naučio prvim fudbalskim koracima, borili su se za trofej koji nosi njegovo ime kroz Juniorsku ligu Srbije.
Bio je veliki optimista, voleo je život i uživao je u svakom njegovom trenutku. Na neki način je i dalje sa Veprovima, koji ističu da ih je izveo na pravi put u sportu, ali i u životu i pomogao im je da otkriju prave vrednosti. Veljko je jedan od najzaslužnijih što Veprove krase jedinstvo, drugarstvo, fer-plej i dostojanstvo u pobedama i porazima.
Od Veljkove smrti Divlji veprovi na svakoj utakmici ističu transparent sa njegovim likom i stihom iz svoje himne “V – veliko srce u grudima”, a posvetili su mu i titulu osvojenu 2009. godine.
Veliko srce Veljka Makojevića prestalo je da kuca ali će on zauvek ostati u srcima svih Veprova!